уторак, 30. август 2016.

Mangup

Pravim se da ne vidim kako se dani vuku
Kako mi je mrsko da se radujem svom uspehu, velikom sa tobom a nikakvom bez tebe
Kako imam novu ljubav

Pričam,
Pričam o tome kako je dobro
Pričam o tome kako rastem
Kako se nisam pretvorila u dim, kao pepeo skoro popušene cigarete
kao ispušena muštikla
kao mrvice na stolu, mrvice onih pereca koje si voleo
Kažem da je dobro bez tebe
Da nisi znao da me čuvaš
Da sam zaboravila
obrisala stare slike
kažem ali ima onih koji znaju da je  sve to laž, bunilo, loša priča, kažu da je očaj, beznadje, tuga, suza...
Znaju oni znam i ja zna svet Mesec zna da sam te volela
to tvoje crno oko
i guste trepavice
pogled koji se gubi u daljini
usne oblika sitnog trouglića
onaj osmeh koji sam samo ja poznavala

Crveni zid
Izvezena prostirka
Kišobran u ćošku
Bež krevet na srediini sobe koji priča neke priče- naše priče
Crna kafa sa malo šećera
Šaren um
Volela sam mangupa
Volela sam barabu
Možda barabu, ali moju barabu
I sada, krv uzburka i srce lupa i noge se odseku
samo  da čujem tvoj glas
osećam da padam
u ponor
u rupu bez dna
ali nije važno jer si tu
i svet sa tobom drugog je dezena
misli su ružičaste
osmeh je od jednog do drugog uva
Oblak je mekan
na sedmom spratu, nekako je mekano
UVEK TVOJA, NIKAD MOJ
Nikad tvoja
Zauvek tvoja
I one note poznate pesme, onaj minimalizam, ona noć kada sam osetila tvoj dah
Noć kada sam saznala da ću te voleti
Noć kada je sve stalo
Ostala je tu
Tebe nema
Nema ni mene
Imam novu ljubav
Ona ima mene, ja nemam nju
Nemam je
Jer
Nema tvoje senke
I
Sve je nekako izgubilo kolor

Lažem i lutam
Stalno te se setim
Nas dvoje u malenom sobičku i odsjaj noćne svetiljke
Ona noć kada nisam čula gromove jer si me ti držao
one noći kada sam te prvi i jedini put uhvatila za ruku
pre nego sto si rekao da si prestar za to
pre nego sto si rešio da te nemam
pre nego što je počeo kraj

Ćutim već neko vreme
Opet ćutim o tebi
I borim se sa sobom
sa sobom na javi a sa tobom u snu
rekla sam ti da si moj mangup
samo moj
nikada nećeš moći od toga da bežiš
kao što si onomad pobegao
nestao
izgubio se
Hey there Delilah svaki put izmami osmeh
i svaki put pozove suzu
i bol
i strepnju
i ponadam se da ćeš doći
ali nećeš
jer si izabrao da te nemam

Nema nove ljubavi
ima samo privida
veruj mi, mangupe
nikada nije bilo sladje nego onda kada je sa tobom bilo gorko
i nepredvidivo
i drugačije
Ostaćeš moj mangup
Čak i ako naidje ljubav
Ne može biti veća i jača od ove
neće boleti više od tebe
neće radovati koliko je ova radovala
nema oblaka
isparkirala sam se sa sedmog sprata
gore sam ostavila čežnju, šutnula nadu, nije bilo svrhe
Sad ne znam da li mi trebaš ti ili neko loše vino?
Ne znam, mangupe- ali nastavljam da te volim
iako sam ja odavno u tvojoj fijoci neuspelih pokušaja




Нема коментара:

Постави коментар

Странице