Vreme se menja, prijateljstva prolaze, ljubavi nestaju
a ja postojim. Ko sam ja?
U beskonacnom trajanju, sedim i bledim.
Blede moje zelje, moji snovi, sva sam rasclanjena do
sitnih cinioca, sva u delovima.
Cudna sam i nepostojana, tesko prastam,sporo
zaboravljam.
Trudim se da
verujem, to je konstanta mog bica. Cak i kada se cini nemoguce, cak i kada svi
oko mene odustanu, trudim se da verujem da ce se pojaviti. Neko,nesto. Meni slicno,
meni blisko.
Nadam se, stalno to radim. Uh,mogla bih malo da nadjem
drugi hobi. Stalno se nadam, stalno prizeljkujem. Nekog,nešto. Ko ce
razumeti, ko ce biti tu. Stalno, bez prestanka. Nekog kome bih beskrajno
verovala. Nekog ko bi trajao sa mnom I uz mene. Nekoh seprtlju, nekog sanjara,
slicnog ili kalupa nalik mom. Neko ko ce zaboraviti cinjenicu da sam cesto
dosadna,neretko naporna,rodjena kao fabricka greska generacije. Treba mi neko
ko se nece pitati zasto nekad volim da budem sama, neko ko ce shvatiti da volim
da budem nesputana, slobodna.
Trazim razlog. Da bivse ljubavi
zaboravim, sa bivsim prijateljima se pozdravim a uspomene u meni ugusim. Da nestanu,da
se izgube, da ustupe mesto sadasnjici kakva god ona bila-opora, banalna, obicna,nezanimljiva.
Koliko god da mi se ne svidja, koliko god da me mediokriteti u njoj plase,
koliko god da zelim da pobegnem glavom bez obzira, koliko god da mi treba mir.
Trazim od secanja da odleprsaju. Najlepse molim ona divna da se ne vracaju. Da me
ne muce. Da mi daju samo maleni trenutak da te zaboravim. I tebe I svakog ko me
je nekada davno naljutio I razocarao.
Zelim ljubav. Zelim da me neko drzi za
ruku u ljubi celo kada sam nervozna. Da me mazi I da mi gladi kosu kad mi
treba neznosti. Da ne postavlja mnogo pitanja a da na sve ima odgovore. Zelim
ljubav bez lazi, neku koja iza sebe ne ostavlja pustos I pregrst neizgovorenih
reci. Neku ljubav veliku, nestvarnu; neko oko toplo, iskreno. Zelim nekog koga
nece odvuci prva stihija, prva kisa pomesanih osecanja, prva oluja. Nekog posebnog,dodirljivog,nekog
ko ce biti tu. Stalno. Kad god mi je to potrebno, pa I kad nije.
Meni samo treba neka malena jednacina konstantne srece.
Malecna. Nista vise.
Нема коментара:
Постави коментар